Četrnaest
Svake godine se sećam čina rađanja, teškog i punog strepnje i istovremeno božanski svečanog. I sećam se njenih očiju. I gledam je, sa drugaricama, poljupci, zagrljaji, čiste želje. Pet devojčuraka, anđeoski lepih i još lepših, jer su nesvesni svoje lepote. I vidim je, kako raste, kako se menja, kako se doteruje i kako se zaljubljuje i kako se traži i kako se tu i tamo nađe i kako se ljuti i kako se buni i kako se bori da bude svoja. I zamrznem se kad pomislim kako je proletelo četrnaest godina od onog čina sa početka, a ona je i dalje moja badem beba.
