субота, 23. новембар 2013.

Podsetnik


Pomislim da sam došla do nekog otkrića, pa vidim da nisam. Pomislim da sam shvatila nešto, pa vidim da nisam. Pomislim da sam naučila nešto, pa vidim da nisam. Pomislim da umem nepogrešivo da procenim, pa vidim da ne umem. Pomislim da sam se ustabilila, pa vidim da nisam. Pomislim da sam dostigla granicu, pa vidim da nisam. Pomislim da sam jaka, pa vidim da nisam.
Pomislim da sam stigla negde, pa vidim da nisam, da imam još mnogo da koračam. Da imam još mnogo da postignem. Da imam još mnogo da saznam. Da mi moja saznanja otkrivaju moja neznanja. Da imam još mnogo da se čeličim. Da imam još mnogo da oplačem. Da imam još mnogo da proslavim. Da imam još mnogo granica da pomerim. Da moram još mnogo toga da ponesem. Da moram još mnogo toga da podnesem.
Ovo pišem sebi, kao podsetnik, kad se u neki od zidova zakucam.

уторак, 19. новембар 2013.

Verin skeč


Dođem s posla i sačeka me Vera, sa napisanim tekstom edukativnog karaktera, za školsku predstavu. Možda sam subjektivna, jerbo sam, ipak, majka, al' ja sam se oduševila i poželela da ga podelim sa drugim ljudima. Evo ga, u originalu, onako kako je ona to zapisala.



PREDSTAVA - PADEŽI

(Na pozornici je razred , učiteljica ulazi)

UČITELJICA(u hodu , ide ka katedri): Deco,danas obnavljamo padeže.
POLOVINA RAZREDA: Jeeee!!!
DRUGA POLOVINA RAZREDA: Neeee!!!  (obe polovine razreda u isto vreme,nastaje buka)
UČITELJICA: Dosta,dosta! Smirite se! Marko, hajde nabroj nam padeže i padežna pitanja.
MARKO: (muca) Pa... o-ovaj... umm - umm,pa aga - agavativ, mi- mika- mikativ...
UČITELJICA: (prekida ga)  Dobro, Marko sedi! Dobio si jedinicu! Vidi se da ne znaš padeže, hajde Mila ti.
MILA: (pakosno) Hmm... Pa dobro, učiteljice, ako Marko ne zna, ja ću. Kad ne uči!
UČITELJICA:(nervozno) Mila, dete, pređi na padeže!
MILA: Dobro,dobro evo. Dakle, nomimativ KO? ŠTA? genitiv KOGA? ČEGA? dativ KOME? ČEMU? akuzativ KOGA? ŠTA? vokativ HEJ!  instrumental S KIME? S ČIME? i lokativ O KOME? O ČEMU?
UČITELJICA: Bravo, Mila. Pet! Vidiš Marko kako se može, a?
MARKO: (prevrće očima) Aha...

(Na pozornici je Marko,leži na krevetu u sobi)

MARKO: (utučeno) Šta da radim, kako da naučim padeže?
 (vrata se otvaraju,Markova mama lagano ulazi u sobu)
MARKOVA MAMA: (zabrinuto) Marko, dušo, šta nije u redu?
MARKO: (uz uzdah) Okej sam, mama.
MARKOVA MAMA: Dobro dušice, lezi i naspavaj se.

(Marko se okrenuo i zaspao,u međuvremenu,vrata su se ponovo otorila i ušlo je sedmoro dece - padeža)


VOKATIV: Hej Marko!
MARKO: Šta se događa?
NOMINATIV: Ko se događa,šta se događa? Pa mi!
MARKO:(pomalo ljuto i umorno) Jaoo! Imao sam naporan dan, ko god da ste samo mi još vi falite!
LOKATIV: (veselo) Ma hajde, pričaj nam malo O KOME? O ČEMU? o svom danu!
MARKO: (nervozno) Ma muka mi je više od...
GENITIV: (zainteresovano) OD KOGA?OD ČEGA?
MARKO: (utučeno) Od Mile i padeža!
INSTRUMENTAL: Ali mi smo deca padeža, i naučićeš S KIM? S ČIM? Pa s nama!
DATIV: (ohrabrujuće)  Videće oni! Pokazaćeš ti KOME? ČEMU? Pa njima!
AKUZATIV: I tako ćeš spustiti na zemlju KOGA? ŠTA? Onu Milu!
MARKO: Znate šta, mislim da ste u pravu!
SVI PADEŽI: Naspavaj se! Sutra ćeš razvaliti, ali prvo čuj našu pesmu!

Nominativ KO? ŠTA?
Nije ti jasno? Pa ti i  ja!
Genitiv od KOGA? ČEGA?
Mene, tebe,nego čega!
Dativ glasi KOME? ČEMU?
Meni, tebi, njoj i njemu!
Akuzativ KOGA? ŠTA?
Tebe, mene i dva auta!
Vokativ je HEJ!
Jano, Sanja, Milice!
Instrumental S KIME? S ČIME?
Sa mnom, s tobom i sa time!
Lokativ O KOME? O ČEMU?
O meni, o tebi, menjamo temu!


Marko je izašao na pozornicu

MARKO:Sve sam znao! Podstakao me je veoma čudan san.
(Izlaze na pozornicu padeži)
PADEŽI: Ko je rekao da smo mi san?

KRAJ

петак, 1. новембар 2013.

Šugavi novembar


Sutra je dve godine kako je otišla. Danas je dve godine od poslednjeg dana nadanja. 
I ne znači to vreme ništa. Jer, kao da je juče bilo. A, opet, nekako besmisleno brojimo.
I ne, nismo se navikli.
I ne, nismo naučili.
I da, još je čekamo.
I da, još ne verujemo.
I ne, bol se ne smanjuje.
I da, nemoć još razara.
Mrdnuli se nismo. Beznjenicom sve je obojeno.