уторак, 14. март 2017.

Neka mi tuga


Neka mi tuga zbog majke, zbog oca, zbog sestre. Neka mi tuga zbog posla, zbog sna, zbog umora. Neka mi tuga zbog ovog sunca, što se muči da zasija. Neka mi tuga zbog prosute kafe i progorelog štofa na stolici. Neka mi tuga zbog države, zbog ljudi, zbog napuštenog mačora, kog hranimo u firmi. Neka mi tuga zbog rastanaka, zbog sastanaka, zbog prekinutih  veza. Neka mi tuga zbog tuđih tuga. 
Neka mi tuga, bez oblika i boje, s kojom ne znam šta ću. Možda da probam da je nacrtam.