уторак, 19. април 2016.

Beznaslovni


Nežna i teška. Kao latice od olova. Majčina. Očeva. Sestrina. Tuga. 
Zamke pravi, da pobegnem, ne mogu, da je prevarim, pokušam.
Ona kao kavez, ja kao pripitomljena zver.
Njuškam. Mirisa sve manje, vreme ga spira. Kupim Njen parfem, pa prevarim vreme, ako već tugu ne mogu.

Нема коментара:

Постави коментар